N. D.
Koliko novca imaju klubovi u najjačim ligama svijeta i Premijer ligi BiH jednostavno je nemjerljivo, ali možda sami iznosi daju odgovore zašto smo tu gdje jesmo.
Fudbal i novac… Neraskidiva veza modernog doba najvažnije sporedne stvari na svijetu i po mnogima najvažnije stvari u životu. Danas je nezamislivo da neko igra iz ljubavi kako je to bilo u davna vremena, a klubovi se utrkuju da svojim zvijezdama daju što više.
Naravno, za to su im potrebni sponzori, marketing, skupa TV prava…, i mora se priznati fudbalu ide jako dobro. Sve bolje i sve više se novca vrti, pa se mnogi pitaju gdje je granica.
Koliko novca imaju klubovi u najjačim ligama svijeta i Premijer ligi BiH jednostavno je nemjerljivo, ali možda sami iznosi daju odgovore zašto smo tu gdje jesmo.
Iako se u posljednje vrijeme Saudijska Arabija „isprsila” po uzoru na Kinu iz ne tako davne prošlosti, kada su ulagali milijarde, ali nisu ništa postigli, fudbalska Meka je ipak Engleska.
Tako je prvak Engleske Manchester City u prošloj sezoni zaradio 170 miliona funti od nastupa u tamošnjoj ligi. Prate ga redom klubovi po plasmanu, a možda najviše govori činjenica da je posljednjeplasirani Southampton u niži rang otišao s premijom od 128,2 miliona funti. Naravno, ovi brojevi mogu varirati na osnovu raznih varijabli, uključujući TV rejtinge, sponzorske ugovore i slično, ali je jasno da se radi o velikom novcu koji se kod nas može samo sanjati. U Bosni i Hercegovini je čini se na djelu ona stara o tome šta je starije koka ili jaje. Treba li se više ulagati da bi se liga učinila boljom, a samim tim i privlačnijom za sponzore i medije, ili bi prvo trebalo podići kvalitet pa se nadati unosnijim sponzorskim ugovorima.
Bilo kako bilo, nova sezona Premijer lige BiH je počela, a na osnovu urađenog u prošloj sezoni prvak Zrinjski je inkasirao oko 300.000 KM. Jasno, Englezi bi se nasmijali, ali stanje kod nas je takvo da bi se mnogi klubovi radovali ovom iznosu. Prošlogodišnji viceprvak Borac je također profitirao i to sa oko 239.000 KM, dok je trećeplasiranom Željezničaru pripalo oko 212.000 KM. Četvrtoplasirano Sarajevo je dobilo oko 185.000, petoplasirani Široki Brijeg oko 157.000, šestoplasirani Velež oko 130.000, a Tuzla City za sedmo mjesto oko 102.000 KM. Osmoplasirani Igman je inkasirao oko 75.000, devetoplasirana Sloga Meridian oko 47.000, a desetoplasirano Posušje oko 20.000 KM.Ekipe koje su završile na posljednja dva mjesta, Leotar i Sloboda, su zaradile 20 puta manje od prvaka. U kasu obje ekipe će leći 15.000 KM.
I tu se sva priča o konkurentnosti završava jer pitanje je ko može uloženo u bh. fudbal vratiti i na koji način. Nemali je broj kompanija koje na ovaj ili onaj način ulažu u bh. sport, ali je za sada teško očekivati da imaju korist od toga.
Pošto se uvijek „oko baca” na one najveće možda nije zgoreg pomenuti da i među velikim ligama postoje očigledne razlike. Tako je Real Madrid kao prvak Španije zaradio 158 miliona eura, drugoplasirani Atletico Madrid 154, a trećeplasirana Barcelona „tek” 115 miliona eura. Jasno, iznosi su bez evropskih nastupa i novca od transfera za koje su Nijemci pravi majstori.
Možda je i zbog toga prvak Njemačke Bayern od ligaškog takmičenja zaradio neuporedivo manje od engleskog ili španskog prvaka. Inkasirali su nešto više od 76 miliona eura, ali i dalje se radi o jako velikom iznosu.
Italijom se zatvara krug četiri najbolje lige svijeta. Napoli je kao prvak zaradio više od 23 miliona eura.
I kao zaključak, kada se sve sabere i oduzme još nemamo ni prostora da se poredimo s velikima. Težiti je svakako lijepo, a sigurno je da bi jačanje privrede, moguće i olakšice onima koji ulažu u sport donijelo pomake naprijed. Opet čini se da malo manje zavisi od privrednika i sportista, a malo više od onih koji vode državu.
