Marx.ba

Vewliki broj ljudi se posljednjih godina okrenuo ishrani na bazi bilja, kako iz zdravstvenih, tako i iz ekoloških razloga, a možda u svemu tome ulogu igra i “novčanik”. Dok neki tvrde da je skupo hraniti se tako, zbog visokih cijena nekih biljaka ili, recimo, orašastih plodova, drugi navode da meso nikada nije bilo skuplje. Osim toga, ima i onih kojima je biljni režim previše komplikovan.

Sve u svemu, “sto ljudi – sto ćudi”, a kako ne bismo više nagađali šta je istina i koliko nas košta jedna, odnosno druga ishrana, tu je zadatak “preuzela” velika studija.

Grafikon “Our World in Data” pokazuje da je poljoprivreda odgovorna za oko 12,5% svih ljudskih emisija CO2 i metana. Budući da je ishrana nešto što je pod našom kontrolom, odabir one koja je “održivija” može biti naš lični doprinos usporavanju klimatskih promjena.

Ali, to je samo jedan dio priče. Mimo ekološkog aspekta, ako pogledamo finansijsku stranu, stručnjaci kažu da se stiče “lažni utisak” o cijenama biljne ishrane u odnosu na mesnu ili, generalno, “kompletnu”, jer se porede cijene veganskih sireva i zamjena za meso sa pravim mesom i mliječnim proizvodima.

Ali,  ističe se da ovo poređenje ne odražava realno stanje stvari na tržištu. Naime, prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, prosječna cijena za kilogram voća u SAD je 2021. bila 1,52 dolara, dok je prosječna cijena kilograma mesa bila 3,82 dolara.

Ipak, ni to nije najbolji način da se dobiju relevantni podaci, te je u tom smislu zanimljivo veliko istraživanje objavljeno u časopisu Lancet Planetary Health, u kojem su naučnici uporedili cijene različitih vrsta ishrane, kojima se zadovoljavaju potrebe za svim nutrijentima u zapadnim zemljama, kao što su SAD, Velika Britanija i zemlje EU.

Studija je pokazala da ljudi koji se hrane pretežno biljnom hranom – fleksitarijanci (jedu pretežno biljnu hranu, ali i pomalo životinjskih proizvoda), peskatarijanci (jedu biljnu hranu, ali i ribu i plodove mora), vegetarijanci (jedu biljnu hranu i mliječne proizvode), te vegani (ne jedu ništa životinjskog porijekla), na izboru hrane mogu uštedjeti do 30 posto.

To je u zapadnim zemljama ekvivalent uštedi od oko 900 dolara godišnje.