Marx.ba
Goyard, luksuzna francuska kuća, sa svojim lako prepoznatljivim platnom s otisnutim printom i kožnom opremom za putovanja – postala je jedan od najpoželjnijih, ali ne razvikanih, tzv. tihih brendova na svijetu.
Malo se brendova može pohvaliti takvom dugovječnošću, predanošću ručnoj izradi i statusom ikone kao Goyard. Ekskluzivni proizvođač luksuzne opreme za putovanja postao je simbolom bogatstva i klasičnog francuskog dizajna, a da svoje proizvode nije prikazao na internetu sve do prije nekoliko godina.
Samo njegovo ime ne pruža trenutnu prepoznatljivost kao srodni brendovi. Goyard se ne oglašava. Ne prodaje se online. Slavnim osobama i trendseterima ne isplati se fotografirati s njihovim proizvodima, a direktori na čelu brenda rijetko daju intervjue. Ipak, učvrstio je svoj status glavnog igrača luksuzne mode, i to uz bok dizajnerima kao što su Louis Vuitton i Hermes – na prvi pogled uz minimalan trud.
Stoga se nameće vrlo logično pitanje – kako je Goyard uspio ostati na vrhuncu francuske raskoši i umijeća, uz zadržavanje poželjnosti, i to tijekom više od dva stoljeća postojanja?
Poslovanje firme doslovce je cvjetalo od samog početka, a saznanje o njoj prenosilo se praktički usmenom predajom među utjecajnim klijentima. Danas je raspon tih klijenata vrlo širok – od kuhara Alaina Ducassea, nositelja Michelinove zvjezdice (koji ima prilagođeni kovčeg za svoj pribor za jelo), do repera A$AP Rockyja, koji je nosio Goyardovu torbu na crvenom tepihu povodom dodjele Grammyja.
Među najcjenjenijim klijentima brenda bili su bivši vojvoda i vojvotkinja od Windsora, koji su svoje prve komade kupili 1930-ih i naposljetku postali kolekcionari s portfeljem kofera, aktovki, kovčega, kutija za šešire i torbi za kućne ljubimce – sve s potpisom Goyarda. Mnoge komade iz njihove kolekcije kupio je Goyardov sadašnji vlasnik Jean-Michel Signoles 1997., kada je Sotheby’s stavio na aukciju sadržaj kuće vojvode i vojvotkinje u Parizu. Set koji se sastoji od kutije za dokumente i kofera s monogramom prodan je za 14.950 dolara, a drugi je postigao cijenu od 32.500 dolara.
Ti predmeti sada se čuvaju u Goyardovoj arhivi, tajnom podzemnom skladištu u središtu Pariza, smještenom u blizini glavne trgovine brenda na adresi 233 Saint Honore, gdje se nalazi gotovo 700 predmeta. I dizajnerski studio i radionica za posebne narudžbe traže inspiraciju u arhivi kada pristupaju novoj narudžbi. Za većinu klijenata klasična torbica St. Louis (najprepoznatljiviji od svih Goyardovih artikala) ili pak model Saigon mogu biti idealna kupova, ali pronicljivi kolekcionari često preferiraju veću dozu individualnosti.
– Svaka posebna narudžba rezultat je vrlo bliske kreativne saradnje između kupca i Goyardovog tima, objasnili su jednom prilikom predstavnici kuće.
– Započinjemo dubinskim intervjuom s kupcem kako bismo u potpunosti razumjeli njegovu viziju i očekivanja, a slijedi vrlo precizna akvarelna skica budućeg djela. Uz beskrajnu razinu personalizacije u pogledu materijala, boja, oblika, veličine i funkcije, jedino pravo ograničenje je mašta klijenta, poručili su.
Prilično škakljivu commande speciale (posebnu narudžbu) imao je 1925. Hugh Grosvenor, drugi vojvoda od Westminstera (i najbogatiji čovjek u Britaniji u to vrijeme), kao dar svojoj ljubavnici Coco Chanel.
– Kada je naručen, kovčeg je bio dar razmijenjen između tajnih ljubavnika, otkrili su iz kuće.
Sljedeće godine vojvoda se razveo od supruge kako bi zaprosio Chanel, a ona je to odlučno odbila.
– Svi se udaju za vojvodu od Westminstera, rekla je tada i dodala:
– Postoji mnogo vojvotkinja, ali samo je jedna Coco Chanel.
Iste godine sir Arthur Conan Doyle naručio je svoj slavni “kovčeg za pisanje”. Ideja je bila izraditi kovčeg koji bi tom velikom putniku omogućio da udobno piše kao da se nalazi u knjižnici svog škotskog doma, čak i u najudaljenijim i egzotičnim krajevima, objasnili su iz Goyarda. Dospio je pak u njihovu arhivu nakon što su ga uspjeli nabaviti od nasljednika princeze Nine Midvani, udovice sina sir Doylea. Naime Denis Conan Doyle, koji je naslijedio kovčeg nakon očeve smrti, i sam ga je koristio sve do smrti 1955.
Goyardove kožne torbice i prtljaga često se vide u rukama slavnih osoba, poput vojvotkinje od Sussexa, glumice Gwyneth Paltrow, kuhara Ducassea i Rihanne, a svoje primjerke posjeduju i Lee Radziwill, Catherine Deneuve i Dita Von Teese. U prošlosti su marku favorizirale popularne historijske ličnosti poput sir Arthura Conana Doylea, Karla Lagerfelda, Pabla Picassa, Jacquesa Cartiera i Coco Chanel.
Goyard ima zaista bogatu povijest, iako mu je početak bio prilično neupadljiv. Firma je počela kao pariška trgovina za pakovanje kofera pod imenom Maison Martin, u koju je francuska aristokracija odlazila spakirati i otpremati svoje dragocjene stvari u inozemstvo. Na kraju je pronašla stilsku nišu zahvaljujući Francoisu Goyardu, koji je ondje šegrtovao osam godina, a nakon 1853. preuzeo i kormilo te joj promijenio ime.