N. D.
Nekoliko godina prije početka nedavnog razmetanja novca Saudijske Arabije, Kina je bila ta koja je nosila plašt rastuće azijske supersile. Potaknuti željom predsjednika Xi Jinpinga da razvije naciju u fudbalsku silu, mnoga preduzeća, posebno u oblasti nekretnina, počela su da ulažu u sport. Uskoro je kineska Super liga (CSL) potpisivala igrače poput Oskara, Hulka, Paulinha i Jacksona Martineza, kasnije Teveza i mnogih drugih, nešto što je u to vrijeme bilo nezapamćeno za azijske klubove.
Ali ubrzo se sve raspalo. Finansijska pitanja koja je izazvala pandemija koronavirusa bila su prevelika za CSL, kao i za državu. U 2021., Jiangsu FC je prestao da posluje nakon što su se njegovi vlasnici povukli. Međutim, jedan od najvećih udaraca zadat je klubu Guangzhou FC koji je osvojio osam titula prvaka Kine i dvije titule prvaka Azije, ali je ispao iz lige u decembru 2022. godine.
Iako je pandemija odigrala veliku ulogu u padu CSL-a kakvog poznajemo, pad je već počeo prije nego što je Covid zahvatio planetu. Bio je to ono što se vjeruje da je posljednji ekser u lijes za fudbalsku ligu koja je nekada prijetila da preuzme azijsko, kao i globalno tržište u cjelini. Sada „liga za veliku potrošnju“ kako su već nazvali elitni rangu fudbala u Saudijskoj Arabiji nastoji izbjeći propalu kinesku kocku kada su uložene milijarde, a nije se dobilo ama baš ništa. Stručnjaci kažu da plan transfera može izgledati slično na površini, ali postoji dublja strategija u Rijadu koja bi mogla uzdrmati postojeći poredak i fudbalski i ekonomski.
Ova saudijska potrošnja dio je šire nacionalne strategije koju je osmislio princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman koja ima za cilj da uspostavi zemlju kao globalno sportsko središte, s industrijom ključnim dijelom diversifikovane ekonomije koja se više ne oslanja na naftu. Istovremeno, pomoći će da se Saudijska Arabija projektuje domaćoj i stranoj publici kao moderna, dinamična i inovativna poslovna, rekreaciona i turistička destinacija, dok će usput ohrabrivati svoju sve gojazniju populaciju da igra i gleda sport.
Fudbalska liga će igrati ulogu u tim velikim ambicijama, predvođena velikom četvorkom: Al-Nassrom i Al-Hilalom u Rijadu i divovima iz Džede Al-Ittihad i Al-Ahli. Oni će dobiti većinu zvijezda i, nakon što ih preuzme Državni investicijski fond (PIF), koji posjeduje Newcastle United i sada veliki dio golfa, većinu odgovornosti za uvlačenje lige u 10 svjetskih najboljih u smislu prihoda do 2030. godine.
Nikako ne treba zaboraviti da Saudijska Arabija želi biti organizator Svjetskog prvenstva, a dovođenje velikih zvijezda na svoj teren bi im u tome moglo biti do velike koristi. Novac, ionako nije problem.
Sa druge strane, Saudijska Arabija je bolje pozicionirana od Kine i to ne samo zato što ima mnogo više novca. U fudbalu je već kontinentalna sila koja pobjeđuje Kinu sa 6:1 u nastupima na Svjetskom prvenstvu, 2:0 u titulama Azijskog kupa i 6:3 u Azijskim Ligama prvaka. Čak i prije ovog novog priliva, liga je imala najbolje strane igrače od svih u Aziji.
Što se tiče međunarodne izloženosti, to također nije konkurencija. Poznati igrači otišli su u Kinu i praktično nestali s druge strane zida. Primjera radi, Cristiano Ronaldo koji sada igra u Saudijskoj Arabiji, vrhunski je influenser, koji svojih 600 miliona pratilaca na Instagramu u potpunosti obavještava o tome šta on i njegova porodica rade. Ostale zvijezde će učiniti isto, a i to su Saudijci imali na umu. Taj vid marketinga im itekako može koristiti.
Naravno, to ne znači da je sve bilo ružičasto. Klubovi iz Saudijske Arabije su često bili loše vođeni. Situacija s dugom je postala toliko loša 2018. godine da Al-Nassr i Al-Ittihad nisu smjeli igrati u tamošnjoj Ligi prvaka, a klubovi su bili u kolektivnom minusu u iznosu od 300 miliona funti. Prijestolonasljednik je intervenirao i svi dugovi su podmireni, a ne treba zaboraviti da je u to vrijeme bilo 107 prijavljenih slučajeva neisplaćenih plaća i sporova u FIFA. Takve epizode su prošle nezapaženo na međunarodnom nivou, ali si postale prošlost i sada je novac tu, koliko god treba jer radi se o državnom projektu.
Ostaje da se vidi koliko će ljudi širom svijeta gledati utakmice, ali skoro svi u fudbalu će čekati da vide hoće li liga Saudijske Arabije doživjeti kinesku krizu ili će se uspostaviti kao glavni igrač u godinama koje dolaze.
Neke indicije već postoje, dovoljno je vidjeti samo opremu klubova, možda baš kluba za koji igra Ronaldo. Kada je stigao igrali su pod robnom markom koju baš rijetki na fudbalskom nebu poznaju, a već sada nose dresove kompanije za koju samo rijetki nisu čuli. Interes je probuđen, to niko ne može poreći.